Turizam, prirodne i povijesne znamenitosti

IZLETIŠTE PEPELARI

Do Pepelara, oaze zelenila i netaknute prirode stiže se iz dva pravca: iz pravca Begov Hana i pješačkom stazom iz pravca Sebuja (područje Babinskog sliva).

Jedinstvenost i ljepota Pepelara ogleda se u gustoj crnogoričnoj šumi, čistim ozonom bogatim vazduhom, kristalno čistoj i ledenoj izvorskoj vodi, te u šarolikosti i bogatstvu biljnih i životinjskih vrsta.

Neka nezvanična istraživanja pokazala su da se gusta crnogorična šuma obnavlja najbrže od svih šuma sa područja bivše Jugoslavije, na šta nesumnjivo utiče jedinstvena mikroklima ovog područja.

Doći u Pepelare znači približiti se na korak prirodi, opustiti se na najzdraviji mogući način kroz šetnju, sakupljanje čajeva, gljiva, borovnica, kupina, šumskih jagoda, žare, ljekovitog bilja i svega čime je priroda bogato obdarila Pepelare.

Tu je i planinarski dom sa 36 ležajeva i dva apartmana, koji omogućava idelan vikend boravak.

Iz planinarskog doma mogu se organizirati i izleti u okolinu, a u obližnjem selu moguće se snabdjeti kvalitetnim poljoprivrednim i mliječnim proizvodima.

Samo jedna posjeta Pepelarima osvaja zauvijek i nakon nje postajete doživotni zaljubljenik Pepelara.

IZLETIŠTE BISTRIČAK

Sedam kilometara od Nemile nalazi se Odmaralište Bistričak koje zauzima površinu oko 50 000 m2. Pripada rubnim obroncima planine Vlašić i nalazi se na 432 m nadmorske visine. Tridesetih godina XX vijeka na području današnjeg Odmarališta Bistričak napravljen je Planinarski dom koji se vremenom transformisao u Hotel, koji i danas postoji.

Predio oko odmarališta izuzetno je pogodan za planinarenje, sport, lovni i ribolovni turizam. U organizaciji Turističke zajednice Zenice na području odmarališta Bistričak se priređuje tradicionalna proslava 1. maja - Praznik rada. Izuzetno cijenjeno izletište među izviđačima, planinarima, lovcima i svim ljubiteljima netaknute prirode. 

Negdje ispod centralnog dijela izletišta dolazi do spajanja rječica Ograjine (lijeva pritoka) i Bistričke rijeke (desna pritoka) i nastaje rijeka Bistričak koja se oko šest kilometara nizvodno, kao njena lijeva pritoka) ulijeva u rijeku Bosnu.

Uzvodno uz rječicu Ograjinu prostiru se prekrasni predjeli za ribolov, kampovanje, izlete, planinski biciklizam (mountain bike). Tok rječice prati loš makadamski put koji je trebao da posluži kao orijentacioni pravac regionalnog puta Nemila -Teslić, čiju izgradnju su zaustavila ratna događanja u BiH 1992-1995.

Na području izletišta Bistričak nalazi se i nekoliko restorana, a za ljubitelje rekreacije na raspolaganju su i sportski tereni za mali fudbal, odbojku i košarku, te stoni tenis.

RIBARSKE DESTINACIJE U NEMILSKOM KRAJU

Lokalitet između mjesta Nemila i Topčić polje, poznat kao ušće rijeke Bistričak u Bosnu, nekih 4 km udaljen od Nemile, izuzetno je cijenjen među ribolovcima kao mjesto izdašnog ulova somova.

Uzvodno na potezu Vranduk-Nemila, mjestu gdje se rijeka Bosna probija kroz klisure usječene u čvrste stijene, nalaze se omiljena izletišta ribara iz srednje Bosne, pa i šire. Obale rijeke Bosne na ovom području su visoke od 1,5 do 6m, a djelomično su obrasle šumom i žbunjem. Na više mjesta na ovom potezu rijeka Bosna pravi kaskade, slapove i brzake.

Raj za ribare je cijelo područje Vrandučke klisure, od ulaza u klanac kod sela Banlozi pa do izlaza ispod sela Koprivna.

Orim Vrandučke klisure atraktivni su i vodotoci Orahovičke rijeke, Nemilske rijeke, rijeke Bistričak i Pepelarske rijeke, desne pritoke Bosne koja svoje ušće formira kod Begov Hana, 7-8 km sjeverno od Nemile.

DREVNI GRAD VRANDUK

Oko pet kilometara južno od Nemile nalazi se drevni grad Vranduk. Ime Vranduk se prvi put spominje 1410. Ovo područje je uvijek bilo od geostrateškog značaja. Zbog dominantnog položaja (nalazi se na samom vrhu nepristupačne strme litice) uloga Vranduka je bila da kontrolira saobraćaj iz pravca Panonske nizije (Mađarska i Austrija) preko rijeke Bosne, pa do Jadrana. Vranduk je samo jedan od mnogih srednjovjekovnih bosanskih gradova, koji se nalaze u ovom regionu koji je predstavljao područje sa vrlo bogatim političkim, ekonomskim i kulturnim životom. Stari grad je dobro očuvan i sastoji se od citadele sa glavnim tornjem i ostacima zidina, koje su opasavale središte srednjovjekovnog grada. Vrlo blizu tornja je sagrađena džamija Sultana Mehmeda Fatiha. Prema nekim podacima, ona je sagrađena na ostacima srednjovjekovne crkve. Danas postoji i tunel, sagrađen u Drugom svjetskom ratu, i on se nalazi ispod Vranduka.

Najviša kota Tvrđave Vranduk je Kula hadži Muhameda koja je bila sagrađena na 2 sprata, a u njenom sklopu su bile su i dvije velike magaze (jedna je korištena za zatvor, a druga kao konjušnica. Kula se dijelila na dva dijela : muški (selamluk) i ženski (haremluk). Imala je veliku prostranu avliju u kojoj su bili smješteni ahari za vojsku i goste, zatim klanica (staja), odunluci, bunar, česma... Avlija i kule bile su opasane bedemima od kamenih i hrastovih greda sa puškarnicama. Na spratu, u muškom dijelu kule, nalazila se odaja zvana mehkema-hućumet (sudnica), u kojoj su redovno obavljana vjenčanja i suđenja. Nažalost, u toku Prvog i Drugog svjetskog rata uništena je cijela biblioteka i kadijski sidžili-tefteri; ostao je samo rukom napisan Kur' an - raritetni primjerak izuzetne vrijednosti. Dolaskom Austro-Ugarske vlasti 1878. godine nova vlast srušila oko kule sve što je imalo vojnu svrhu. Ostala je samo kula i u njoj je hadži Muhamed-begu su dozvoljeno da i dalje obavlja kadijske dužnosti, što je on i činio sve do svoje smrti, u prvoj deceniji dvadesetog stoljeća.
Prema historijskim izvorima, posljednja teritorija koju su Rimljani osvojili na Balkanskom poluostrvu bila je centralna Bosna. Savez Ilirskih plemena Desidijata koji su naseljavali ovu oblast tri godine su pružali žestok otpor rimskim legijama da bi očuvali svoju slobodu. Posljednja bitka se odigrala oko grada Ardube (Vranduk), gdje je otpor Ilira bio slomljen i mnogi borci zajedno sa plemenskim starješinom Batonom zarobljeni. Poslije toga Bosna je postala jedna od najmirnijih rimskih provincija.
Prema nekim historijskim predajama prijestolnica Batona je bilo stari grad Vranduk (Arduba). Kada su Rimljani nakon višestrukih bezuspješnih pokušaja napokon ušli u Vranduk vidjeli su prizore od kojih im se, prema legendi, krv ledila u žilama. Žene su se sa malom djecom bacale sa zidina starog grada da ne bi pale u ropstvo a preostali muškarci su pribjegavali samoubistvu iz istih razloga. Ipak Baton biva uhapšen i doveden u Rim. Zbog njegove hrabrosti i borbenosti, prema predaji je, poštedjen od pogubljenja. Stoljećima su se usmenom predajom prenosile priče o njegovom junaštvu i mnogi su posle dugo davali djeci njegovo ime u znak sjećanja!
Nepuna dva kilometra nizvodno od starog grada Vranduka, na lokalitetu Varošište, nalaze se ostaci - temelji srednjovjekovne crkve. Tu su, prema povijesnim izvorima, franjevci utemeljili samostan i sagradili Crkvu sv. Marije na koju se odnose dokumenti iz 1449., 1461. i 1462. g.
Zahvaljujući nesvakidašnjoj ljepoti i položaju od kojeg zastaje dah u grlu svakog posjetitelja, legendama i predajama o vrandučkoj tvrđavi koje se i danas mogu čuti od mještana, ovaj lokalitet postaje sve popularnije odredište organiziranih turističkih posjeta, a od 1997. g. na drevnom gradu Vranduku se krajem jula mjesecu održava i Festival sevdaha, na kojem su učešća uzele i legende bosanske sevdalinke.
Zbog svoje izvanredne ljepote i povijesnog značaja graditeljska cjelina – Stari grad Vranduk proglašen se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Posljednjih godina dvadesetog stoljeća izvedeni su značajniji restauratorski radovi na spomeničnom kompleksu starog grada i utvrde, čime su sanirana oštećenja na tvrđavi i kulama, i zaustavljeno propadanje ovog vrijednog spomenika bosansko-hercegovačke baštine.
U prostorima Vrandučke tvrđave postavljena je izložbena postavka vrijednih istorijskih eksponata, kulturnih tragova i folklornih elemenata kao svjedočanstva viševijekovnog odolijevanja vremenu starog grada Vranduka.

Povijest Nemilskog kraja

Prema oskudnim povijesnim izvorima, prvenstveno njemačkim, austrijskim i francuskim putopisima, u kojima je opisana Bosna i Hercegovina pod otomanskom vlašću, uže područje današnje Nemile bilo je skoro sasvim nenaseljeno, sve do dolaska Austro-Ugarske monarhije u BiH.
Dijelovi starog nemilskog groblja - nišani, čiji su se slabo očuvani ostaci mogli uočiti na lokaciji u blizini velike stijene na Nemilskom Brdu, još u posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća i neki usmeni izvori, svjedoče o postojanju najbližeg naseljenog mjesta na području današnjeg Nemilskog Brda.
Naseljeno mjesto na današnjoj lokaciji datira s početka dvadesetog stoljeća, kada je izvršena početna industralizacija vezana za izgradnju šumskih željezničkih saobraćajnica, eksploataciju i primarnu preradu drveta (izgrađeno je nekoliko pilana na području Nemile).
Školstvo u Nemili ima stogodišnju tradiciju. Osnovna škola utemeljena je 1909. godine, za vrijeme Austrougarske monarhije, na zemljištu tadašnjeg vlasnika Franza Buchera kao Narodna škola za djevojčice i dječake. Trenutno se u Osnovnoj školi "Ćamil Sijarić" Nemila, koja nastavlja stogodišnju tradiciju školstva u Nemili, obrazuje ukupno 1810 učenika.
U periodu između 1941. i 1945. godine, evidentan je napor domaćeg stanovništva u skladu sa čuvenom Rezolucijom zeničkih muslimana, potpisanom maja 1942. godine, da sačuvaju koordinate dostojanstva, poštovanja i uvažavanja, kroz formiranje svog autentičnog izražaja, muslimanske milicije u okolini Nemile (Šerići, Doglodi), ali i kroz antifašističke partizanske odrede u kojima je učešća uzelo i stanovništvo nemilskog kraja. To je bila jedna od dimenzija oblika otpora, zbog kojega naseljena mjesta u nemilskom kraju nisu pretrpila velika razaranja, teror, niti velike ljudske žrtve.
Ipak, u službenim izvorima žrtava koncentracijskog logora u Jasenovcu, koje su pobrojane u knjizi "Jasenovac - Donja Gradina: industrija smrti 1941-45. zabilježeno je jedanaest žrtava iz nemilskog kraja.
Dimenzije antifašističke borbe su bile nažalost, određivane njihovim ideološkim određenjem, što će organizovani otpor lokalnog stanovništva u poslijeratnom vremenu devalvirati do neslućenih razmjera.
Nemila je u periodu od 1946. do 1958. g. bila općinsko sjedište u okviru sreza Zenica. Do 1970-tih godina u ovom mjestu je bilo sjedište metaloprerađivačkog preduzeća "Metalno" Zenica, koje je potom premješteno u Drivušu, predgrađe Zenice, gdje je i danas locirano.
Nemila je rodno mjesto nekolicine antifašista (Devleta Telalović, Avdija Ahmetspahić, Smajo Ajanović, Rifet Ahmetspahić,...), od kojih je najpoznatiji Ibrahim Malkoč, čije ime su nosile i neke institucije i organizacije u mjestu, a do posljednjeg  odbrambeno-oslobodilačkog rata (1992. - 1995. g.) njegovo ime je nosila i najduža ulica u mjestu (danas Ulica Patriotske lige).
O značajnijem angažmanu antifašista Nemilskog kraja svjedoče i spomen-kosturnice u Nemili: stara i dobro očuvana locirana nasuprot poslovnog centra i nova spomen-kosturnica koja se nalazi preko puta Doma zdravlja u Nemili.
U izvorima koji se čuvaju u Arhivu Srednje Bosne u Travniku pohranjeni su podaci o Narodno-oslobodilačkom odboru Nemila za period od 1946-1958. g. i 1952.-1958. g., a također i arhivska građa o Šumskoj upravi Nemila za period od 1942-1944. kao i period od1947-1951. g. 

Geografski položaj i demografske karakteristike

Geografski položaj i demografske karakteristike

Nemila je mjesto koje se nalazi u državi Bosni i Hercegovini, Federaciji Bosna and Hercegovina regija, na 44°19'54" sjeverno od ekvatora i 17°55'12" istočno od početnog meridijana. Smještena je u općini Zenica u neposrednoj blizini Orahovice, na rijeci Bosni, i udaljena je 17 km od Zenice.
Naselje Nemila nalazi se u sastavu općine Zenica, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH. Sa južne strane Nemile nalazi se Vranduk, sa istočne strane graniči sa Pepelarima, na sjevernoj strani Nemile je naselje Topčić Polje, a šest kilometara zapadno od Nemile nalazi se skupina sela poznata pod nazivom Orahovica. Naselje se prostire u pravcu sjever-jug u dužini od oko četiri kilometra, a maksimalna širina kotline iznosi 2 km. Cijelom dužinom mjesta protiče rijeka Bosna, u koju na lokalitetu Nemile utiču manje pritoke: sa istoka Nemilska rijeka, a sa zapadne strane Orahovička rijeka i rijeka Bistričak. Nemila se nalazi stiješnjena između obližnjih obronaka Vlašića (Čerinac, Zlogledište, Vrandučko Brdo, Zaletva) sa zapadne strane i Ravan planine sa istočne strane (Hraščevik, Borak, Kragunjak, Crvena Jaruga, Nemilsko Brdo).
U Nemili se nalazi lokalna željeznička stanica na relaciji pruge Šamac-Sarajevo. Osim Osnovne škole i predškolske odgojne ustanove, u Nemili postoji i zdravstvena ustanova (Dom zdravlja), mjesni ured, policijska stanica, Dom kulture, poštanski ured, veterinarska stanica, nekoliko apoteka, poslovno - zanatski centar, šumska uprava, fudbalski stadion, benzinska pumpa, i sl. što ovom naseljenom mjestu daje specifičan urbani imidž.
Nemila predstavlja saobraćajno, ekonomsko i populacijsko sjedište sjevernog dijela općine Zenica, u kojem prema procjenama živi oko 19.000 stanovnika. Područje koje gravitira Nemili obuhvata sljedeća naselja - sela: Bistrica, Bistričak, Donji Loznik, Gladovići, Gojakovac, Gornji Loznik, Hanovi, Hrašće, Jastrebac, Kahrimani, Kolići, Koprivna, Ljubatovo, Mala Rijeka, Oglavak, Orahovica, Orahovička Rijeka, Orahovička Polje, Ponirak, Smajići, Starina, Šerići, Vukotići, Topčić-Polje, Višegrad, Vranduk, Zabrce, itd.

Po popisu iz 1991. godine u Nemili je živjelo 2.505 stanovnika. Posljednje decenije prije izbijanja rata u BiH zabilježena su sljedeća demografska kretanja:
1991. g.: Bošnjaci 1.926 (76,88%) Srbi 359 (14,33%) Hrvati 35 (1,39%) Jugoslaveni 150 (5,98%) Ostali 35 (1,39%) Ukupno: 2.505.
1981. g.: Bošnjaci 694 (74,22%) Srbi 96 (10,26%) Hrvati 5 (0,53%) Jugoslaveni 118 (12,62%) Ostali 22 (2,35%) Ukupno: 935.
1971. g.: Bošnjaci 786 (87,43%) Srbi 74 (8,23%) Hrvati 17 (1,89%) Jugoslaveni 2 (0,22%) Ostali 20 (2,22%) Ukupno: 899.