Povijest Nemilskog kraja

Prema oskudnim povijesnim izvorima, prvenstveno njemačkim, austrijskim i francuskim putopisima, u kojima je opisana Bosna i Hercegovina pod otomanskom vlašću, uže područje današnje Nemile bilo je skoro sasvim nenaseljeno, sve do dolaska Austro-Ugarske monarhije u BiH.
Dijelovi starog nemilskog groblja - nišani, čiji su se slabo očuvani ostaci mogli uočiti na lokaciji u blizini velike stijene na Nemilskom Brdu, još u posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća i neki usmeni izvori, svjedoče o postojanju najbližeg naseljenog mjesta na području današnjeg Nemilskog Brda.
Naseljeno mjesto na današnjoj lokaciji datira s početka dvadesetog stoljeća, kada je izvršena početna industralizacija vezana za izgradnju šumskih željezničkih saobraćajnica, eksploataciju i primarnu preradu drveta (izgrađeno je nekoliko pilana na području Nemile).
Školstvo u Nemili ima stogodišnju tradiciju. Osnovna škola utemeljena je 1909. godine, za vrijeme Austrougarske monarhije, na zemljištu tadašnjeg vlasnika Franza Buchera kao Narodna škola za djevojčice i dječake. Trenutno se u Osnovnoj školi "Ćamil Sijarić" Nemila, koja nastavlja stogodišnju tradiciju školstva u Nemili, obrazuje ukupno 1810 učenika.
U periodu između 1941. i 1945. godine, evidentan je napor domaćeg stanovništva u skladu sa čuvenom Rezolucijom zeničkih muslimana, potpisanom maja 1942. godine, da sačuvaju koordinate dostojanstva, poštovanja i uvažavanja, kroz formiranje svog autentičnog izražaja, muslimanske milicije u okolini Nemile (Šerići, Doglodi), ali i kroz antifašističke partizanske odrede u kojima je učešća uzelo i stanovništvo nemilskog kraja. To je bila jedna od dimenzija oblika otpora, zbog kojega naseljena mjesta u nemilskom kraju nisu pretrpila velika razaranja, teror, niti velike ljudske žrtve.
Ipak, u službenim izvorima žrtava koncentracijskog logora u Jasenovcu, koje su pobrojane u knjizi "Jasenovac - Donja Gradina: industrija smrti 1941-45. zabilježeno je jedanaest žrtava iz nemilskog kraja.
Dimenzije antifašističke borbe su bile nažalost, određivane njihovim ideološkim određenjem, što će organizovani otpor lokalnog stanovništva u poslijeratnom vremenu devalvirati do neslućenih razmjera.
Nemila je u periodu od 1946. do 1958. g. bila općinsko sjedište u okviru sreza Zenica. Do 1970-tih godina u ovom mjestu je bilo sjedište metaloprerađivačkog preduzeća "Metalno" Zenica, koje je potom premješteno u Drivušu, predgrađe Zenice, gdje je i danas locirano.
Nemila je rodno mjesto nekolicine antifašista (Devleta Telalović, Avdija Ahmetspahić, Smajo Ajanović, Rifet Ahmetspahić,...), od kojih je najpoznatiji Ibrahim Malkoč, čije ime su nosile i neke institucije i organizacije u mjestu, a do posljednjeg  odbrambeno-oslobodilačkog rata (1992. - 1995. g.) njegovo ime je nosila i najduža ulica u mjestu (danas Ulica Patriotske lige).
O značajnijem angažmanu antifašista Nemilskog kraja svjedoče i spomen-kosturnice u Nemili: stara i dobro očuvana locirana nasuprot poslovnog centra i nova spomen-kosturnica koja se nalazi preko puta Doma zdravlja u Nemili.
U izvorima koji se čuvaju u Arhivu Srednje Bosne u Travniku pohranjeni su podaci o Narodno-oslobodilačkom odboru Nemila za period od 1946-1958. g. i 1952.-1958. g., a također i arhivska građa o Šumskoj upravi Nemila za period od 1942-1944. kao i period od1947-1951. g.